Uskrs je nastao od glagola uskrsnuti koji vuče korijene iz staroslavenskog u kojemu je glagol *krьsnǫti značio rasti i razvijati se. Prefiksacijom uz- dobiven je praoblik od kojeg se razvio današnji hrvatski glagol.
Drugi naziv, Pasha, češći je u drugim povijesnim konotacijama. Hebrejska riječ pasah značila je prolaz (prolaz Židova kroz pustinju nakon 40 godina), te je preuzeta u grč. Πάσχα. Uskrs se u romanskim jezicima naziva ovim oblikom (pr. tal. Pasqua).
Naziv Vazam (kajk. Vuzem, također i Vazan) osim Uskrsa obuhvaća cijelo Vazmeno trodnevlje - Veliki četvrtak, Veliki petak i Veliku subotu, ali često se sinegdohizira samo na nedjelju - Uskrs. Neki (Petar Skok) povezuju ga s riječju uzeti (stsl. vъzęti < uz + imati), odnosno razdoblje suprotno Mesopustu kad se opet počinje uzimati meso. Drugi ga pak povezuju tako da su Ćiril i Metod slavenizirali grčku riječ Pasha (p > v, ozvučivanje s > z) te je tako dobivena riječ Vazam.
Germanski nazivi - engl. Easter i njem. Ostern vuku etimologiju od imena saske božice Eostre koja je bila slavljena za vrijeme proljetne ravnodnevnice.
Po ovoj svetkovini imenovani su Uskršnji otok (šp. Isla de Pasqua, otkriven na Uskrs 1722.) i uskršnji kaktus.